понедељак, фебруар 07, 2011

SMISAO ŽIVOTA - Buon giorno principessa


EGZISTENCIJALIZAM

  

La Vita è Bella

Buon giorno principessa








 
 






VIŠE NEGO ČUJNI VAPAJ ZA SMISLOM

Ovo je film o životu, o najsmislenijim životnim vrednostima, koje ni smrt, ni najveća nesreća, ni holokaust, ni rat,  ne može odvojiti od čovekovog bića, čiji se deo, za vejk i vjekov, nalazi u ljudskom srcu, počiva u njegovoj duši i čini život beskrajno privlačnim i neponovljivim iskustvom nad svim iskustvima. Ovaj film svedoči da život, ne samo da ima smisla, nego ga zadržava i čuva i razvija u svim životnim okolnostima, ma kako se one čoveku činile teškim i neizdrživim. Jedno životno iskustvo ljubavi prema samom životu,  koliko god nam se činilo i opštim i ličnim, preduboko je da bi bilo lažno, suviše jednostavno da bi bilo filozofsko, i zbog toga jednostavno, neposredno, prepoznatljivo, veoma smisleno i suviše ljudski,da dira u samu srž čovekovog bića. 

Nauka nam je pomogla da shvatimo da se nagoni, emocinalna stanja, potencijalni talenti prenose genetikom,  dok nam je pomalo ostalo nejasno kako se prenose i nasleđuju životne vrednosti. A kad razmislimo, taj veoma bitan životni princip dobijamo i čuvamo kroz tradicju,  kroz porodično vaspitanje i dalje razvijanje kroz obrazovanje i duhovni napredak. A onda se zapitamo odakle dolazi i kako se nasleđuje smisao sopstvenog života, ako se uopšte može naslediti, odakle dolazi, gde su mu izvori nastanka, putevi traženja, snage za shvatanje i prihvatanje života kao nečeg najuzvišenijeg u ovom kosmičkom ustrojstvu?

Smisao je jedinstveno, neponovljivo, individualno, lično i najličnije  iskustvo, otkrovenje i najveće dostignuće koje nam život nudi kao nagradu na ovom putu. Zbog toga smisao i nije čin tragaoca za pravim putem, za istinom, za ljubavlju, već sam put, samo traganje, sama ljubav. Današnja shvatanja egzistencijalističkih filozofija dopuštaju misao da je otkriće smisla moguće čak iako potpuno nestanu sve univerzalne vrednosti.Vrednosti su prolazne, promenljive kategorije, objektivizirana stvarnost merena filozofskim premisama datog vremena, prema tome mrtva i neživa kategorija, a sam smisao je večita, živa i jedinstvena lična spona sa svojim izvorom, sa sobom, sa drugima, sa  svojim životom, sa Bogom i u Bogu.

Čovek svojim rođenjem dobija šansu da ostvari smisao kroz manifestaciju sopstvenog života. Prilike i šanse za ostvarenje svojih potencijala, talenata, želja i htenja su prolazne i neponovljive, ali uvek se dešavaju nove, različite i drugačije, i samo je pitanje da li ćemo ih prepoznati i iskoristiti kao mogućnosti da se razvijemo i izgradimo bogastvo sopstvenog iskustva i izraza. Kada jednom iskoristimo tu mogućnost, na način kako nas je naše biće, naši osećaji, znanje, intuicija,  u tom momentu vodilo, onda tu mogućnost u svojoj životnoj situaciji pretvaramo u stvarnost i nalazimo smisao koji ona  nagoveštava, i tada smo to učinili jednom i zauvek za taj životni trenutak. Stvarnost se ispunjava i polako prelazi u prošlost, odlaže se u trezor naših iskustava, koja su zauvek naša, koju nam niko ne može ukrasti niti oduzeti, koje ne možemo izgubiti, uništiti, razbiti, koja nas odatle uče i podučavaju za sledeće korake u životu. Trezor, odakle izvire kontinuitet smisla naših života, i izvor snage za dalja usmerenja ka novim iskustvima. 

Ljidi se često žale na prošlost, žale za izgubljenim šansama, prilikama, za promašenim mogućnostima, sažaljevaju sopstvenu lošu sudbinu, nedaće i nesrećne okolnosti, zaboravljajući da i iz takvih okolnosti iskustvenog repertoara mogu naći smisao, ne samo datih životnih momenata, već i smisao za dalji put, kao izvor životne energije koja nas napaja direktno iz srca, gde čuvamo sve naše osećaje, patnje, ljubavi, strepnje, slutnje, predosećaje, koje samo od nas traže da ih transformišemo i pretvorimo u životnu pobedu. Čovek mora da zna kako da pretvori i svoje patnje u ljudska dostignuća, poraz i pad u pobedu i trijumf sopstvenog životnog dostignuća.

Život nikada nije promašen i životu nikada ne nedostaje smisao, jer smo svi Božija deca u kojima postoji  večita iskra života, koja se samo različito manifestuje i ogleda u svakom od nas kao neponovljivo i jedinstveno iskustvo.  Čak i kad smo u naizgled u beznadežnim situacijama, suočeni sa sudbinom koja se ne može promeniti, smisao nam daje snage da promenimo sebe iznutra i porastemo do višeg nivoa, mogućnost da se ravijemo i duhovno i nađemo snage da sve što nam je u životu dato prihvatimo sa najvećom zahvalnošču, jer se u dubokim korenima svakog iskustva krije neki, za nas same, najintimniji i duboko doživljeni smisao. 

Poslednji stepen rasta u ovom realitetu života je smrt. " U grob ćeš leći kad si zreo, kao što se žito žanje kad dozri" (knjiga o Jovu,  5, 26) Smrt, samo kao još jedna promena našeg bića, je samo prelazna forma iz jedne egzistencije u drugu, što znači da se smisao može naći i u patnji i u samoj smrti. Viktor Frankl, smatra da život ima bezuslovni smisao, dostupan svakom čoveku, u svakoj situaciji, i svakoj dimenziji sopstvene egzistencije.

NEČUJNI VAPAJ ZA SMISLOM, knjiga Viktora Frankla, ukazuje na dostignuće jednog psihoterapeuta, koji je i sam preživeo nacistički logor Aušvic i Dahau, i na osnovu svog neverovatnog iskustva čistog preživljavanja na samoj ivici života i bezumne smrti, našavši se u sasvim drugačijim okolnostima, ali ne menjajući svoju životnu ulogu posmatrača ljudskih ponašanja i pomagača u najtežim životnim situacijama, uočio koliko je smisao, makar neizgubljen u najdubljim slojevima čovekovog bića, veliki motiv za očuvanje sopstvenog života. Iz takvog ličnog iskustva je nastala nova teorija i praktična psihoterapijska metoda - LOGOPEDIJA - lečenje smislom, koja je još jedan civilizacijski i čisto ljudski korak u razumevanju ljudske egzistencije .


photo: “The Circle” © Alina


Naredni prilog navodi neka zanimljiva razmišljanja na ovu temu, crtice iz pomenute kjnige Viktora Frankla. 
izvor teksta:

Nečujan vapaj za smislom

-čovjek se ne može gledati kao biće kojem je osnovna briga zadovoljiti svoje porive i nagone za stvaranjem ugode ili pak, u tu svrhu, pomiriti id, ego i superego; ljudska se stvarnost isto tako ne može primati samo kao posljedica procesa uvjetovanja ili uvjetnih refleksa. Ovdje je čovjek predstavljen kao biće u traženju smisla - traženju čija uzaludnost, kako se čini, razjašnjava veliki dio nevolja našeg doba.

-"bolesti potječu iz kraljevstva prirode, a ozdravljenje dolazi iz kraljevstva duha" -Paracelsus

-"Doista postoji samo jedan filozofski problem... Suditi o tome ima li ili nema smisla živjeti..." -Camus, Albert: Mit o Sizifu

-današnje društvo zaista udovoljava i zadovoljava svakoj potrebi - osim jednoj: potrebi za smislom!

-za razliku od drugih životinja čovjeku nije dano da pomoću poriva i nagona zna što mu je činiti, a za razliku od čovjeka iz prijašnjih vremena tradicije i tradicionalne vrijednosti više mu nne govore što bi trebao činiti. Tako on sada, buduči da nema pred sobom takvo što da ga vodi, ponekad niti ne zna što želi učiniti. Posljedica? On čini što i drugi ljudi čine - što je konformizam - ili čini što drugi ljudi žele da čini - što je totalitarizam.

-propadanje tradicija je glavni činilac koji utječe na egzistencijsku prazninu

-ovisnost kao izvor osjećaja besmislenosti

-da li sam osjećaj besmislenosti prestavlja duševnu bolest ili ne, Sigmund Freud kaže: "U trenutku kada se čovjek zapita postoji li smisao i vrijednost života, on je bolestan.". No, ja smatram da je to traženje smisla života prije dokaz ljudskosti negoli odraz duševne bolesti. Čovjek ne mora biti neurotična osoba da bi ga zanimalo pitanje smisla života, ali zato mora biti istinsko ljudsko biće.

-ne smijemo dopustiti da nas vjerovanje u moguću humanost čovjeka zaslijepi pred činjenicom da HUMANA ljudska bića jesu, a vjerojatno će uvijek i biti, u manjini. No, upravo ta činjenica svakog od nas poziva da se pridruži manjini: stvari loše stoje, ali ne dadnemo li sve od sebe da ih učinimo boljima, sve će postati još gore. !!!

-čovjek prvo mora dostići zadovoljavajući životni standard i tek se onda može približiti zadatku pronalaženja svrhe i smisla života.


-samo se po sebi razumje da bolestan želi da ozdravi pa se može činiti da mu je zdravlje najvažniji cilj u životu. No, zdravlje je u ovom slučaju samo sredstvo da se dođe do nekog cilja, preduvjet da se nešto postigne što se smatra pravim smislom u određenim prilikama.

-biti čovjek znači uvijek biti nekako usmjeren, biti upravljen na nešto ili nekog drugog: na smisao koji valja ispuniti ili na susret s drugim čovjekom, na neki razlog koji treba udovoljiti ili na voljenu osobu.

-pravo "trčanje za srećom" upravo priječi sreću. Što više uzimamo sreću kao cilj, to ćemo je i prije i više promašiti.

-stvarnost se prikazuje uvijek u obliku specifične, konkretne situacije, a budući da je svaka životna situacija jedinstvena, proizlazi da i smisao situacije mora biti jedinstven.
-moglo bi se reći da se nagoni prenose genima, a vrijednosti tradicijama, dok je smisao, budući da je jedinstven, stvar osobnog otkrivenja.
-otkrića smisla bit će moguća čak ako potpuno nestanu sve univerzalne vrijednosti

-Samo su mogućnosti - prilike da se učini nešto sa stvarnošću - prolazne. Kada jednom iskoristimo mogućnost koju nam pruža situacija, kada ispunimo smisao koji ona sadrži, onda smo mogućnost pretvorili u stvarnost i to smo učinili jednom i ZAUVJEK. Prolaznost to onda više ne može zahvatiti. Ništa i nitko (ali ipak Bog nam može oprostiti, oduzeti, preuzeti grijehe, op. N.D.) nam ne može uzeti i lišiti nas onog što smo položili i pohranili u prošlost. U prošlosti ništa nije nenadoknadivo i nepovratno izgubljeno, več je sve trajno pohranjeno. Čudno je da ljudi obično vide samo strnokošu prolaznosti - a ne vide pune žitarice u koje su položili žetve svojih života: svoja hrabra djela, ostvarene poslove, voljene ljubavi, hrtabro prebrođene patnje. U Knjizi o Jobu (5, 26) stoji: "U grob ti ćeš leći kada budeš zreo kao što se žito snosi kad dozori.".

-budući da je smisao jedinstven, on se stalno mijenja. No, nikada nije promašen. Životu nikada ne nedostaje smisao. Začudo, to postaje razumljivo tek ako shvatimo da postoji potencijalni smisaokoji se mora otkriti, čak i u poslu i u ljubavi.

-no, nikada ne smijemo zaboraviti da smisao životu možemo naći i kad se nađemo oči u oči sa beznadnom situacijom kao njene bespomoćne žrtve, kada se suoćimo sa sudbinom koja se ne može promjeniti. U takvom je trenutku jedino važno osvjedočiti se o jedinstvenim ljudskim mogućnostima u njihovom najboljem svjetlu, što znači tragediju preokrenuti u osobni trijumf, nesreću pretvoriti u veliko ljudsko dostignuće.

-Yehuda Bacon, izraelski kipar koji je kao maleni dječak bio zatvoren u Auschwitzu, vrlo je lijepo opisao taj osjećaj u knjizi koju je napisao poslje rata: "Kao dječak sam mislio: reći ću svima što sam vidio, jer se nadam da će se ljudi promjeniti na bolje. No, ljudi se nisu promjenili, nisu čak željenili niti znati. Tek sam mnogo kasnije shvatio SMISAO PATNJE. Ona može imati smisao samo ako nekoga mijenja na bolje.". On je konačno spoznao i smisao svoje patnje: promjenio je sebe.

-smrt, posljednji stupanj rasta

-tajna bezuvjetnog smisla života, što znači da se smisao može naći čak i u patnji i u smrti.

-smisao je dostupan svakom pojedincu - bez obzira na spol i godine starosti, kvocjent inteligencije ili stupanj obrazovanja, bez obzira na okolinu u kojoj živi ili na vrstu karaktera, ili, na posljednjem, ali ne i manje važnom mjestu, bez obzira na to je li dotična osoba vjernik ili to nije, a ako pak jest, onda bez obzira na to kojoj vjeri pripadala.

-mjenjajući sebe (ako ve ne možemo promjeniti svoju sudbinu) tako što sebe nadrastamo i na sebe zaboravljamo, ispoljavamo najkreativniju od svih ljudskih mogućnosti.

-"Istinski smisao svog postojanja našao sam čak i ovdje, u zatvoru. Našao samo svrhu svog života i vrijeme koje ovdje ostavljam je samo kratko čekanje na priliku da učinim bolje i više." -Frank E.

-čovjek = "unitas multiplex" -Toma Akvinski
-biti čovjek u osnovi znači biti otvoren prema svijetu
-biti čovjek znači "živjeti među ljudima" -Martin Heidegger

-"Svaki izbor ima svoj uzrok, ali ga uzrokuje onaj koji bira" -Magda B. Arnold

-Za vrijeme prvog svijetskog rata u streljačkom zakonu zajedno su bili jedan vojni liječnik Židov i njegov prijatelj, aristokratski pukovnik koji nije bio Židov - kada je započela žestoka paljba. Pukovnik je ironičnim glasom rekao: "Strah vas je, zar ne? To je samo još jedan dokaz da je arijska rasa nadmoćnija od semitske." "Svakako bojim se," odgovorio je liječnik. "Samo, pitanje je tko je nadmoćniji. Da ste vi, dragi moj pukovniče, tako uplašeni kao ja, već biste davno pobjegli." -Nisu važni naši strahovi i tjeskobe kao takvi, već stav koji zauzimamo prema njima, a taj stav je stvar slobodnog izbora.

-priča Johanesa Langea o slučaju jednojajčanih blizanaca. Jedan je brat postao vješt kriminalac, dok je drugi postao vješt kriminolog. To što su obojica postali vješti, moglo je vrlo lako biti stvar nasljeđa. No, to što je jedan postao kriminalac, a drugi kriminolog stvar je stava koji su zauzeli. Nasljeđe je samo podloga iz koje se čovjek izgrađuje. Ono je tek kamen koji graditelj prihvaća ili ga odbacuje. No, sam graditelj nije izgrađen od kamena.

-čovjekova je povlastica da bude krivac. No, on uz to posjeduje i odgovornost da prevlada krivnju.

-porivi i nagoni guraju, ali razlozi i smisao vuku.

-J. W. Goethe, Faust:
Tko nešto živo hoće da kako treba shvati,
Duh najprije iz toga mora istjerati.
U ruci tada djelove on ima,
Al' duhovne, ah! veze nema među njima.
Encheiresis naturae kemija ove to,
Pri tom se sama sebi ruga nesvjesno.


-istina je da "nedostaje veza". Mnoge su znanosti tako prikazale svijet, da je očito da mu nedostaje smisao. Međutim, to ne znači da je svijet uopće bez smisla, već samo da su mnoge znanosti slijepe da ga vide.

-Pogledajmo krivulju koja leži na okomitoj plohi. Od ove linije na vodoravnoj plohi ostaju samo tri točke, tri izdvojene i nepovezane točke, točke bez međusobne smislene veze. Smislena povezanost leži iznad i ispod vodoravne plohe. Zašto se ista slika ne bi primjenila i na događaje koje znanost tumači kao slučajne, npr. slučajnost mutacija? Nije li onda shvatljivo da negdje postoji skriveni smisao, viši ili dublji smisao koji izmiče poprčnom presjeku, zato što leži iznad ili ispod njega, kao što je slučaj s gornjim i donjim dijelovima krivulje? Ostaje činjenica da se sve ne može protumačiti smislenim terminima. No, danas barem možemo objasniti razlog zašto je to NUŽNO tako.

-"Le coeur a ses raisons, que la raison ne connait point" (Srce ima razloge, koje razum ne poznaje). Blaise Pascal
-mudrost srca

-trebamo se ponašati čovječno, a ne samo kao zalog i igračka procesa uvjetovanja ili poriva i nagona

-sloboda se može izroditi u puku samovolju, ukoliko se ne živi u smislu odgovornosti

-psihoza predstavlja događaj unutar sustava biokemije tijela. Međutim, ono što pacijent čini od svoje psihoze, isključivo je u vlasti njegove ljudske osobnosti. Psihoza koja ga muči je biokemijski proces, ali kako on reagira na nju, što u nju ulaže, kako je prihvaća - sve je to njegovo osobno ostvarenje, ljudsko djelo u koje je ugradio svoje patnje; to je način na koji je vlastitu patnju obdario smislom. Psihoza sama po sebi nije smislena, ali joj smisao može dati sam pacijent - trajnim i postojanim unutarnjim uzdizanjem koje izvlači iz nje.

-čovjek kao biće koje je više usmjereno prema ciljevima nego što je vođeno porivima

-Znanstvenik može ostati vjeran svojoj znanosti i držati se jedne dimenzije, ali bi istovremeno morao i ostati otvoren, držati svoju znanost otvorenom prema VJEROJATNOSTI da postoji i druga, viša dimenzija.

-viša dimenzija ne isključuje, ona uključuje

-Našim je znanstvenicima potrebno više od samog znanja: potrebna im je i mudrost. Mudrost definiram kao znanje plus svijest o njegovim postojećim granicama.

-Bog je pratilac vašeg najintimnijeg razgovora sa samim sobom. Kad god govorite sami sebi u najvećoj iskrenosti i najdubljoj samoći - onaj kome se obraćate može se s pravom nazvati Bogom.

-usamljenost usred "usamljenog mnoštva"

-stjecanje neograničene slobode radi što veće zarade

-čovjek najbolje ispunjava sam sebe kadazaboravlja i ne misli na sebe, kada se jednostavno daje. Zaboravljajući sebe postaje OSJEĆAJNIJI, a dajući sebe - KREATIVNIJI.

-svoje patnje položiti kao žrtvu na oltar čovječanstva.

-stres = "sol života" -Seyle, otac pojma stresa
-čovjeku je potrebna određena i posebna vrsta napetosti

-horizont: čovjek je naprosto prisiljen da ga pomiče sve dalje svakim korakom kojim ide prema njemu.

-Ima li uopće razloga da zavidi mladom čovjeku; da mu zavidi na svim mogućnostima koje su otvorene pred njim, na budućnosti koja pred njim stoji? "Ne, hvala", pomislit će. "Umjesto svih tih mogućnosti ja iza sebe, u svojoj prošlosti, imam stvarnost; stvarnost koja je satkana od svih poslova što sam ih obavio, od svih ljubavi što sam ih volio i napose, od svih patnji što sam ih hrabro propatio. Najviše sam ponosan upravo na te patnje, iako one nisu nešto na čemu mi se može zavidjeti."

-Što je prošlo, otišlo je;
Što je buduće, doći će.

-Svijet ne predstavlja šifrirani rukopis koji tek moramo odgonetnuti: ne, svijet je prije list papira na koji moramo izdiktirati svoje poruke.

-Mnogi ljudi vjeruju da čovjek koji umire može u djeliću sekunde sagledati čitav svoj život, kao "ubrzani" film. Moglo bi se reći da se u smrti i čovjek sam pretvara u neku vrstu filmskog ostvarenja. U tom trenutku on sam "predstavlja" svoj život, postaje povijest svog života - svejedno dobra ili loša, naprosto onakva kakva je već mogla biti. Čovjek postaje svoj vlastiti raj ili pakao. To dovodi do paradoksalne činjenice da je čovjekova vlastita prošlost zapravo njegova prava budućnost. Živ čovjek ima pred sobom budućnost, a iza sebe prošlost; dakle, ima oboje; umirući čovjek nema budućnosti u onom uobičajenom smislu, ima samo prošlost; no, mrtav čovjek sam "je" svoja prošlost. On nema života, on "je" sam svoj život. To što je to "samo" njegov PROŠLI život, nema nikakve važnosti; napokon, prošlost je najsigurniji oblik postojanja. Upravo je prošlost ono što nam nitko ne može oduzeti.

-"Hajde da život ne uzimamo baš tako ozbiljno i storgo. Zabavljajmo se na račun vlastitih problema. Postavimo li se u stranu, te iz prikrajka gledamo na njih i smijemo im se, oni će naprosto i jednostavno nestati - kao dim!"

-s patnjama se mora nastojati živjeti, umjesto da se na njih neprestano žalimo, da ih analiziramo ili pokušamo izbjeći.

-Duh ne može oboljeti kao što duša ne može podleći ili biti podvrgnuta raspadanju. -neotomisti

-Videant conslues -  
Neka pozvani razmisle. Ili Razmislite vi, kojih se ovo tiče.


Gustav Klimt  - drvo života







3 коментара:

  1. Videla sam slike filma i OMA sam se najezila. Ovo je vrhunac aforisticnog kazivanja smisla.U jednom prostoru,u simbolu decije igre,radanja jednog sveta sazeta je sva tragika smisla tog istog radanja.Za sta,za ubijanje,istrebljenje, za unistenje samih sebe. Covek jedina vrsta koja unistava sve pred sobom.I samog sebe i planetu na kojoj zivi.A onda ,sa druge strane stoji nesto drugo.Zavrsetak rata i produzetak zivota.Kako.Novim smislom.Ovaj film me potresao do bola.jednostavnoscu poruke. Mozda smonegde u dubini ,kako to mnogi kazu, ostali ne samo deca, nego jednostavna bica koja vole jednostavne poruke.Pitam se svaki dan ponesto. Ceo zivot. Hiljade pitanja postavljamo sebi dnevno. Upravo ovako kako opisuje ovaj divni psihijatar, od situacije do situacije. Upitala sam se u jednom svom tekstu. Zasto ne volimo obicnost? namerno sam iskoristila tu rec a mislila sam na jednostavan zivot. Onaj dnevni koji vodimo. To je sadrzano u zadnjoj crtici- "s patnjama se mora nastojati živeti, umesto da se na njih neprestano žalimo, da ih analiziramo ili pokušamo izbeći." Zivot se odvija svaki dan. To je nasa realnost. A ne zelja da zivot bude ovo ili ono.A ne iscekivanje da zivot postane ovakav ili onakav.
    Divan je izbor teme.I da zakljucim kao jedan od spomenutih : ne treba imati iluziju da cemo pormeniti svet.Menjajmo sebe.Radi sebe,radi covecanstva.

    ОдговориИзбриши
  2. Napisah komentar na ovu temu, da bih se pridruzio meni dragim damama, pritisnuh nesto i sve ode u pivsku flasu, pa sad sve opet ispocetka.
    Glede promidzbe, pitanje svrhe zivota je pitanje za sva vremena, a filozofija nesto na cijoj frekvenciji ne funkcionisem ne zivim i ne zelim da zivim, nego onako usput, isto pitanje postavih i sebi, a sve sto stariji to i pametniji? neki kaz
    Isto sam se pitao zasto uopste covjek zivi, pitanje postavljao i sebi i drugim?
    Imadoh nekoliko odgovora, od nekih koji mi rekose zbog seksa, mada to u sustini i nije bas los odgovor, mada mislim da je covjecanstvu, omogucena civilizacija i put u nju zbog mogucnosti postizanja vjecnosti, sto me vec u startu pobija novi post koji je tek izasa na blogu, da to ne postoji apsolutna. Mozda ne postoji, ali neki oblici vjecnosti su vec postignuti, tako da se usudjujem pobiti i tu tezu, a ako ne postoji u apsolutnom obliku, onda moze da postoji i sigurno ce postojati u ogranicenom obliku, jer sve ima svoj kraj.
    Odmah dragoj mi Svingi da "odgovorim" po pitanju medecine. Tu je mrka kapa, a zasto bas mrka kapa, kad nauka i medecina napreduju?
    Zato sto je ljudski organizam ljudsko bice najslozeniji moguci skup poznatog i nepoznatiog. Desifrirali su ljudki organizam? Odgovor nasli u kodovima, ali to je jos samo mali dio iza kojeg se krije jos puno nepoznatih stvari, ima toga jos dosta iza, bolje bi bilo reci cjela "vjecnost" da se radi i otkriva.
    Drage moje, pozdrav od bruje.

    ОдговориИзбриши
  3. Dragi Brujo,
    Smisao života je radost življenja, bez obzira na kave muke nas taj život stavlja, tačnije kakve muke mi sami pronalazimo da bi očvrsli i porasli. I sve je u čoveku. Čak i ta filozofija, koliko god smatrali da nije na našim talasnim dužinama. Ona je u svojoj definiciji ljubav za mudrošću, a svako od nas ima neke mudrosti koje je u toku svog života stekao. Šta da kažem za moju babu koja ima 98 godina i koja nije pismena, a većeg filozofa od nje nisam upoznala lično.

    To što ponekad prebacimo interesovanje za teorijske i filozofske teme, to je iz neke nama neznane unutrašnje potrebe da shvatimo zašto nam se u životu neki obrti dešavaju, šato smo izabrali baš ovaj put, i da li baš sve od nas zavisi. Prosto otvaramo sebi neke nove vidike, da bi se potvrdili sami. Da bi konačno prihvatili svoj život onakav kakav jeste. I zavoleli ga. I u tom smislu je ljubav SMISAO. Voleti i sebe i druge, i život u celosti.

    A to oko medicine. Medicina se zaglavila u ovom vremenu u egzaktnu nauku i pokrila tehnologijom. U filmu "Sabirni centar" Bata Stojkivić izgovara čuvenu rečenicu: "Medicina to je hirurgija, a sve ostalo je sudbina". Ja bih dodala na to, da sudbina proističe iz onoga kakav stav imamo prema samom sebi, i prema sopstvenom životu. Jer je i naše telo neodvojivo od naših stavova i ponašanja, pa čak i nesvesnih. Onako kako se mi ponašamo prema sebi, telo pamti pa vraća. zapravo, pokazuje nam gde grešimo u odnosu na sopstveni život. Hoće da nas izmiri. U tom slučaju, telo je naš najveći prijatelj, bolest ili slabost tela nam samo pomažu da sebe osvestimo i promenimo ono što nas koči i vuče u nazad ili suviše unapred. Ravnoteža i zlatni presek su majka božija. Vrh svih smislova kojima treba težiti, a ne juriti ih. Smisao dođe sam od sebe, osećaš ga, osećajem mira, zadovoljstva i sveukupnog ispunjenja.

    Hvala za posetu našem malom, ali odabranom društvancetu, koje se na ovim sajber frekfencijama okuplja i jedni dgigima pruža podršku, saosećanje, radost komunikacije, i.... ljubav... Eto, kud većeg smisla da tražimo od ove lepote druženja, i vremenski i prostorno razasutih duž cele ove naše plamete...

    Pozdrav, još jednom i svako dobro...
    SU

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...