субота, април 02, 2011

LJUBAV JE ODGOVOR - T.H. Epp

 LJUBAV JE ODGOVOR




Karakteristike Božje ljubavi

U 13. poglavlju 1. Korinćanima u samo četiri stiha dato je petnaest osobina ljubavi. To se tiče ljubavi u njenom najdubljem smislu. Bog je predmet te ljubavi. On ju je izlio u naša srca Svetim Duhom (Rimljanima 5,5).

Pošto je u toj ljubavi Isus Hrist, ta je ljubav okarakterisana sledećim značajnim kvalitetima: "Ljubav je strpljiva, puna dobrote; ljubav nije zavidljiva, ljubav se ne uznosi, ne nadima se, ne čini što ne valja, nije koristoljubiva, ne razdražuje se, nije zloslutna, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve podnosi, uvek veruje, svaku nadu čuva, sve snosi. Ljubav nikad ne prestaje..." (1. Korinćanima 13,4-8).

Da bi što bolje i jasnije videli rezultate te ljubavi, podelićemo sve te karakteristike u devet grupa.

A. Strpljivost

Prva karakteristika ljubavi je strpljivost. Pod ovim su označene četiri stvari. Ljubav dugo trpi, sve snosi, svemu se nada i sve podnosi. Uzmimo Davida kao primer. On je bio pomazan za kralja Izraelskog naroda pre nego je dospeo u zrele godine, ali je on zbog svoje ljubavi prema Bogu i čoveku, bio strpljiv, i nije pokušavao da sam preuzme kraljevstvo koje mu je pripadalo. Strpljivo je čekao Božje vreme.

Avram je bio čovek koji je takođe pokazao strpljivost. Bog ga je pozvao iz Ura Haldejskog obećavši mu da će Hananska zemlja biti njegova. Ali, celog svog života Avram nije imao vlastite zemlje u Hananu osim one koju je sam kupio. Pa ipak je bio strpljiv. Čekao je na Božje vreme da obećana zemlja postane njegova kao obećano nasledstvo. Nije bio nestrpljiv u vezi sa tim Božjim obećanjem.


1. Ljubav dugo trpi kad se suoči sa zlom

Ljubav podnosi zlo. Bez obzira što nam drugi ljudi čine zlo, vraćaju zlom naše dobro, ako u svojim srcima imamo Božju ljubav, onda ćemo trpeti to zlo i nećemo vratiti "milo za drago", kako se to kaže. To je jedan od rezultata ljubavi i jedna komponenta strpljivosti. Bog može dopustiti da na naš život dođe mnogo toga kako bi nas naučio da budemo strpljivi. Moramo vežbati strpljivost prema ljudima, da ne bi bili neprestano u nekoj uznemirujućoj žurbi. Ovim ne kažem da treba da budemo lenji, ili da kasnimo na posao, tj. da se ne trudimo na našem poslu.

Ovde pre svega mislim na to da moramo biti strpljivi u odnosu na ono što nam je Bog obećao. Ne smemo zahtevati da Božja obećanja budu odmah ispunjena. Kroz ljubav učimo da čekamo Božje vreme da to ostvari. Pretpostavimo da ste izabrani na neko odgovorno mesto, ali se čudite da vam niko ne govori da ga preuzmete. Treba li insistirati da vam se konačno dodeli to mesto! Ako su naša srca ispunjena ljubavlju, onda nećemo postati nestrpljivi. Doći će pravi trenutak da preuzmemo svoje mesto u radu.





 

2. Ljubav sve snosi

I ovde se radi o strpljenju. Ljubav ne poznaje granice podnošenja, ona snosi pod svim okolnostima. Ona može preći preko mnogih grešaka... Ako su naša srca ispunjena Božjom ljubavlju i ako tu ljubav primenjujemo u našem odnosu prema drugima, onda ćemo imati snage da pređemo preko njihovih grešaka, bez obzira kakve one bile. Te nas greške, naročito naših bližnjih, mogu iritirati do te mere da mislimo da ne možemo podneti tu osobu, ali je ipak podnosimo. Ljubav čini mogućim takvo ponašanje.

Odvoji određeno vreme za čitanje Božje Reči i razmišljanje o njoj, da bi bolje upoznao život Isusa Hrista. Videćeš kako je on strpljivo radio sa svojim nesavršenim učenicima sve do poslednjeg trenutka svog boravka na zemlji. On je već trebao otići na nebo, a oni su još uvek želeli znati kada će on uspostaviti svoje carstvo, iako ih je on celo vreme pokušavao naučiti da on nije došao da uspostavi neko svoje carstvo, nego da umre za grehe ljudi, i da oni, njegovi učenici, propovedaju njegovu smrt i uskrsnuće, a ne carstvo. Isus je bi strpljiv i podneo je sve te njihove greške.

Nijedan čovek, čije je srce ispunjeno Božjom ljubavlju, neće se nikada žaliti ni tužiti, jer se ljubav nikada ne tuži. Ona od drugih skriva sve neprijatne stvari kao što je žalost, suze i kušnja.

Ljudi nekad žele simpatiju ili sažaljenje bilo zbog teškog posla koji obavljaju, bilo zbog siromaštva u kome žive. Neprestano govore drugima: "Oh, jednostavno ne mogu sastaviti kraj sa krajem.", ili nešto slično tome. Ljubav to nikada ne čini. Ona to sve pokriva. Ona zna biti tiha.

Jednom sam razgovarao sa nekom ženom u vezi problema koji se odnosio na njenog muža. Morao sam joj reći: "Gospođo, jedna stvar za koju treba da se molite Bogu je da zatvori vaša usta. Vi previše govorite." Ljubav pokriva i takve stvari koje je širila ta žena. Ljubav uklanja svaki otpor. Ako osećate odbojnost prema nekim ljudima, onda je vaše srce daleko od savršene ljubavi. Prava ljubav trpi bez toga da otkriva svetu svoje nevolje.

Sebičnost nastoji da da oduška svojim osećanjima kada se suočimo sa problemima. Ako je naše srce ispunjeno ljubavlju, onda će nas ona obuzdavati. Možda će se neko suprotstaviti i reći: "Meni nema pomoći!". Ljubav može pomoći! Znam da sam ne možeš, ni ja to sam ne mogu, jer to ne može grešna ljudska priroda. Ali, ljudska priroda nije Božja priroda, niti je priroda ljubav. Prava ljubav je strpljiva u svemu.


3. Ljubav je puna nade


Zašto ljubav može biti strpljiva pod kušnjom! Odgovor nalazimo u činjenici da se ljubav svemu nada (1. Korinćanima 13,7). Ljubav ima nadu pod svim okolnostima i bez obzira na njih.

Sećam se jedne šaljive priče o jednom đakonu koji je često govorio: "Dobro je, moglo je biti i gore." Mislim da je tim rečima hteo pomoći i sebi i drugima da ne gledaju mračnu stranu i da se ne brinu previše zbog okolnosti. Bez obzira što bi ljudi rekli ili ma kako bila bezizlazna situacija - loša žetva, gubitak novca u nekom poduhvatu, ili ako je neko ružno o njemu govorio - on bi uvek isto govorio: "O, da, moglo je biti i gore!".

Jednog dana ga je posetio njegov propovednik i rekao mu: "Đakone, prošle noći sam sanjao o tebi, i kada ti ispričam san, mislim da nećeš dodati svoju uzrečicu: 'moglo bi biti i gore.'"

"Ne znam," odvrati đakon i upita: "A šta si to sanjao!"

Propovednik mu odgovori: "Sanjao sam da si umro i otišao u pakao. Da li bi moglo biti nešto gore od toga!"

Đakon se malo zamisli, pa onda reče: "Da, propovedniče, moglo bi biti i gore!"

"A šta bi moglo biti gore od toga!" upita propovednik.

"To bi mogla biti istina, ali na sreću, to je bio samo san." Odvrati đakon.

Ljubav se nada u svakoj situaciji. Ona je puna optimizma. Nema dugo, žalosno i mračno lice. Ne vidi uvek samo mračnu stranu događaja. Ne očajava. Ona nije zabrinuta, ni malodušna. Kada su naša srca ispunjena Isusovom ljubavlju, onda će sve te ružne i tmurne stvari nestati.




4. Ljubav podnosi


U vezi sa ovim čitamo da ljubav sve podnosi. Ona ima snagu da sve podnese. Može sve preživeti. Možda poznaješ majku koja pokazuje mnogo strpljenja i ljubavi za svoju ćerku, iako je ona bezobrazna i neposlušna. Ljubav podnosi, nada se i strpljivo čeka.

Nedavno sam čitao u nekom hrišćanskom časopisu o jednoj ženi, i majci, koja nije popustila iako su prilike u kojima se našla bile zaista teške. Godinama je prolazila kroz mnoge poteškoće jer je imala muža pijanicu koji se nije ni malo brinuo za potrebe njihove velike familije. Ona nije pokazivala samo ljubav žene za muža, nego je posle svog ličnog obraćenja, pokazivala i stvarnu Božju ljubav za njegovu dušu. Najzad je jedno veče, koje je postalo jako značajno u njihovom životu, otac, iako pijan, pošao na jedan evanđeoski sastanak, na molbu svog malog petogodišnjeg sina. Otac se to veče obratio, i to je toliko jako uticalo na njega da više nikada nije okusio kap alkohola. Od tada je živeo služeći Isusu. Danas, petoro njegove dece rade kao punovremeni hrišćanski radnici. Svi su jako zahvalni Bogu što mama nije popustila!

Ljubav drži svoj temelj. Ona izgleda čvrsta, iako izgleda da više nema nade. Ljubav podnosi kada smo progonjeni, a uzvraća u činjenju dobra onom ko nam nanosi zlo. Prema tome, prva komponenta ljubavi je strpljivost.

Ako Bog dozvoli da u tvoj život dođu kušnje ili neke druge neugodne okolnosti, tada se seti da on želi usavršiti tvoju strpljivost.




Dobro drugoga - cilj vernika

Svet mnogo drži do "ljubavi", ali ništa ne zna o ljubavi o kojoj govori Biblija u 13. poglavlju 1. Korinćanima. Poruka ovog poglavlja ništa ne znači za svet, jer se ovde govori o ljubavi koja je Hristova ljubav izlivena u naša srca Svetim Duhom. Tu ljubav poznaje samo nanovo rođeni čovek. Ta ljubav se u životu jednog vernika usavršava praksom, ali ona praksom ne dolazi. To moramo uvek imati na umu.

Sada ćemo analizirati drugu komponentu ljubavi, kako nam je to objavljeno u 13. poglavlju 1. Korinćanima.


B. Prijatnost

Drugi sastavni deo ljubavi je dobroćudnost. "Ljubav je strpljiva, puna dobrote" (4. stih), to je sve šta nam govori odlomak. Ispitajmo to malo dublje. Shvatićemo da ljubav pronalazi načine kako bi bila konstruktivna, a ne želi razarati. Srce boli kada vidimo razaranje do koga dolazi ogovaranjem, prenošenjem i širenjem lažnih vesti, tj. širenjem glasina o drugim vernicima, bilo da su krenuli pogrešnim putem ili ne.

Kada neki brat padne u greh odmah se jave oni koji kažu: "Jesi li čuo to i to!..." Tu nema ljubavi, jer je to sasvim suprotno Božjoj prirodi. Ljubav traži načine da bude kostruktivna, a ne želi biti destruktivna. Mi ne volimo Boga kada ogovaramo svog komšiju. Čak i ako su stvari koje govorimo o drugom čoveku istinite, time što ih ponavljamo, mi delujemo razorno i na taj način pokazujemo da ne volimo Boga. Zašto?

Zato što se naša ljubav prema Bogu meri sa našom ljubavi prema čoveku. Nije moguće voleti Boga, a ne voleti čoveka, jer je upravo Božja ljubav poslala Isusa Hrista da umre za čoveka dok smo još bili izgubljeni grešnici. Kada ta ljubav deluje u nama onda mi ljubimo druge, a kada ih ljubimo sigurno nećemo ići okolo i ogovarati ih.

Uz takvu ljubav nema mesta nikakvoj nelagodnosti, jer je ona blaga. Ona uzvraća milost drugome i blagosilja umesto da mrzi. Ona je dobra, jer traži ono šta drugome donosi sreću. U vezi sa ovim bi bilo korisno da proučimo primer samog Hrista. Razmišljanjem o Hristu naučićemo nešto o Božjoj ljubavi. Jedini način da ta ljubav počne ispunjavati naša srca je da se puno bavimo proučavanjem Isusovog života. Kada shvatimo da Isus živi u nama, shvatićemo potrebu da mu se sve više i više predajemo.

Možda bi trebalo da se molimo ovako: "Bože, izgradi u meni svojim Duhom tu savršenu ljubav koju vidim u Isusu!" Takvu nam ljubav može samo on dati jer to nije nešto što možemo imitirati. Ona je potpuno suprotna paloj ljudskoj prirodi. Kada ljubav deluje u nama onda smo sasvim prijatni prema svima bez obzira dali su bogati ili siromašni, jer ta ljubav traži dobro drugoga. Ona je dobroćudna.




C. Plemenitost

Misao o plemenitosti se krije u tvrdnji da "ljubav ne zavidi" (4. stih). "Ljubav nikada ne kipi od ljubomore" prevod je jednog drugog prevodioca. Ljubav nikada ništa ne prisvaja za sebe.

Kao primer možemo uzeti dva deteta koja se igraju. To su komšije i dobri prijatelji. U izvesnom se ljudskom smislu vole, ali ta ljubav nije duboko ukorenjena u njima, jer odjednom, usred igre, jedno od njih počne vikati: "To je moje! To je moje!" Tada i drugo dete počne vikati: "Ne, to je moje! To je moje!" Postaju uzbuđeni zbog te stvari. Žele je prisvojiti samo za sebe.

Ni mi odrasli nismo otišli mnogo dalje od toga. Ne kažemo to tako detinjasto, i tako glasno, ali ipak često kažemo, makar samo duboko u svome srcu: "On nema nikakvo pravo na tu stvar, jer ona pripada meni." Međutim, prava ljubav nije ljubomorna.

Neki ljudi se nalaze u boljem položaju od nas, ali, ljubav se kod takvih stvari ne spotiče. Kao primer mogu izneti ljude koji rade po našim kancelarijama. Tu radimo kao Božje sluge, nas oko dve stotine. Naravno, da bi naš rad bio uspešan, moramo biti dobro organizovani. Nekima je data "prednost", da se tako izrazim, jer su određeni da nadgledaju druge. Pošto smo ipak samo ljudi, moguće je da se nekom ne sviđa takvo stanje. Možda misli da nadzornik ima više prednosti od njega, jer je bliži šefu. Takva se mišljenja, naravno, češće čuju u svetu, ali se i u našem radu mogu pojaviti.

Tako je lako pomisliti kako se neko drugi nalazi u prednosti pred njim, jer dobija više novca ili slično. Ljubav, međutim, nikada ne zavidi, ona se raduje, sretna je kada drugi ima prednosti. Možda će neko ko ovo čita reći: "Ja ne mogu biti takav!" Naravno da ne možeš, zato kada vidiš da nemaš takvu ljubav, dođi ponovo gospodu, čitaj šta o ljubavi govori Božja reč i moli se da Sveti Duh ispuni tvoje srce i tvoj život takvom ljubavlju.

Ako u nama ne postoji ljubav za naše bližnje, ako smo ljubomorni na njihove uspehe, onda sigurno neće biti nikakve koristi da im govorimo koliko mnogo volimo Boga. A, osim toga, našom pričom ne možemo prevariti Boga. Boga volimo onoliko koliko volimo naše bližnje.


Zapamti, ljubav nikad ne zavidi.

Reč koja je ovde prevedena izrazom "zavideti" u 31. stihu 12. poglavlja prevedena je kao "priželjkivati", "čeznuti". "čeznite za većim darovima!", ili kako kaže drugi prevod "nego ozbiljno priželjkujte bolje darove!". Ovde je ta reč upotrebljena u pozitivnom smislu. Govori nam da treba da čeznemo za boljim darovima da bi mogli bolje služiti Bogu.

Ljubav, međutim, nikada ne želi i ne čezne za nečim što pripada drugome. Zavist je, s druge strane, osećanje besa i zlovolje prema drugima koji rade na istom poslu kao i mi. Na primer, u neku zajednicu dolazi novi sluga Evanđelja. Njemu je dodeljen određeni posao i opseg rada. Može se desiti da se u komšiluk doseli neki drugi propovednik i onaj drugi postaje zavidan. Ljubav ne radi na taj način.

Bogu pripada sve što ti i ja posedujemo, ništa nije naše. Nemamo pravo da zavidimo bilo kome na bilo čemu. Apostol Pavle je rekao: "Jer sve držim za štetu prema prevažnom poznanju Isusa Hrista." Ove su reči meni lično pomogle, jer sam počeo na sve da gledam kao Gospodnje vlasništvo, a ne moje. S tim su bili rešeni mnogi problemi u mom životu. Shvatio sam, na primer, da se novac, koji je Bog odredio za radio-emisije može upotrebiti za neki drugi hrišćanski rad. Isto važi i obrnuto, tj. da se za radio-emisije može upotrebiti sredstva određena za neku drugu hrišćansku delatnost. Zbog takvog mišljenja sam primio mnogo "oštrih" pisama od nekih crkvenih vođa. Ali, tada sam se smirio podsetivši se kako sve u ovom svetu pripada Bogu. Bogu pripada crkva. Bogu pripadam ja, pripadaju mu materijalna sredstva - sve pripada njemu i sve je za njegov rad. Kada to shvatim - ne mogu nikom zavideti.

Zar da zavidim propovedniku ako dobije nešto što mislim da bih ja trebao dobiti - ili obrnuto? Zašto? Jer to ne pripada meni. Ja nemam lično pravo na to. Sve pripada Bogu.

Prava je ljubav, dakle, plemenita. Ona ne zavidi. Ponekad zavidimo čoveku jer radi isti posao kao i mi, ali ga radi bolje. Nemojmo mu zavideti, jer ljubav nikada ne zavidi.





D. Poniznost


Sledeća komponenta ljubavi je poniznost. U vezi sa time, napisane su dve istine: "Ljubav se ne uznosi, ne nadima se". Jedna od ovih stvari je povezana sa spoljašnjim odrazom života, a druga sa unutrašnjim. Neko je rekao: "Poniznost znači staviti pečat na usta i zaboraviti šta si učinio". Drugim rečima, prava ljubav sakriva ono šta je postigla čak i od same sebe. Shvatiti da se ljubav ne hvali znači da nisam ponosan kada se u mom životu ispoljava ljubav.

Postoji mogućnost da budem iskušan, i da kažem: "Da, Bog mi je stvarno dao veliku meru svoje ljubavi", ali ljubav ne gleda ne sebe na takav način. Ona se sakriva od sebe i potpuno zaboravlja samozadovoljstvo. Ako stvarno volimo Isusa Hrista, onda radimo naš posao iz ljubavi i zaboravljamo na sva lična zadovoljstva koja mogu proizići iz tog posla. Neko je rekao ovu misao: "Mi radimo naša dela ljubavi, i onda se sklanjamo u senku i više ništa o tome ne govorimo."

Tako radi ljubav.

"Ljubav se ne uznosi". Nikada se ne hvali. Nikada se ne ističe. Čovek koji ističe sebe uopšte ne pokazuje ljubav za Boga. Kakav osnov ima bilo ko od nas da ide okolo i ističe sebe u vezi bilo čega? Svako dobro delo koje je ikada učinjeno - učinio je naš Gospod. On nam je dao život. Dao nam je sve. Da li imaš bolje darove nego što ih ima neko drugi? Nemoj se njima ponositi. Ljubav ne ističe sebe. Ne želi druge impresionirati bilo kojom svojom sposobnošću. Gde je ljubav nestaje hvalisanje i nametanje svoje osobe drugima. Ako stvarno volimo Isusa nećemo tražiti istaknuto mesto za sebe. Ljubav ne ističe i ne naglašava svoje zasluge. Ljubav se ne hvališe.

U unutrašnjosti se ljubav ne nadima. Ona nije naprasita, ni uobražena. Prihvata pouku drugih. Ima ljudi koje je nemoguće poučiti. Misle da sve znaju. Možda su oni vođe nekih grupa i jednostavno ne žele čuti, ni shvatiti, da to nije način na koji se ljubav izražava. Ljubav se ne nadima ohološću, niti nosi u sebi naduvanu ideju o vlastitoj važnosti.

Prava ljubav se ne nadima, i ne uznosi svojom delimičnom revnošću. Takvi su bili neki Korintski hrišćani (1. Korinćanima 1,11-17). Oni su stvarali male grupice. I mi se danas ponosimo našim grupama i denominacijama. Ljubav to ne radi. Ona vidi celo telo Isusa Hrista. U srcu onog koji stvarno voli nema mesta nikakvoj oholosti.





Ljubav zadaje udarac korenu greha


Proučavanjem 13. poglavlja 1. Korinćanima do sada smo istakli da ljubav oblikuje strpljenje, prijatnost, plemenitost i poniznost. Ove četiri komponente ljubavi govore više o onome šta ljubav radi, a ne govore toliko o tome šta ona jeste.

Podsetimo se primera sa svetlom. Kada zrak svetlosti prolazi kroz prizmu, on se razbija u svih devet komponenti ljubavi koji su opisani u ovom poglavlju, koje proučavamo, pokazuju šta je ljubav i to ukazivanjem na ono šta ona radi. Pogledajmo sada sledeće komponente.


E. Uljudnost, pristojnost

Čitamo da ljubav "nije nepristojna". To je stav ljubavi u odnosu na društvo, a kao što smo već videli istinito je tvrđenje da će se videti koliko volimo Boga na osnovu toga koliko volimo druge ljude. Ko ne voli čoveka taj ne voli ni Boga. Čovek bez ikakvog vaspitanja neće se ponašati nepristojno, bez obzira u kakvom se visokom društvu našao, ako je njegovo srce ispunjeno Božjom ljubavlju.

Svako se može neoprezno zaleteti, ali čovek čije je srce puno Božje ljubavi uvek će se ponašati oprezno i prijatno. Takav čovek će se ponašati kao pravi "džentlmen", odnosno kao čovek sa dozom prefinjenosti u svom ponašanju i ophođenju prema drugima. U životu takvog čoveka neće se videti nepromišljenost, pomanjkanje simpatije, grubost i slične stvari, jer ljubav poseduje samo pozitivne osobine. Drugim rečima - ljubav je pristojna.


F. Nesebičnost

Sledeća komponenta, odnosno rezultat ljubavi je nesebičnost. Konstatovali smo da "ljubav ne traži svoje" (1. Korinćanima 13,5). Detaljno ćemo ispitati ovu istinu.

Ljubav ne teži da postigne sebičnu prednost. Ona nije sebična. To se može primetiti i u najjednostavnijim sitnicama. Pretpostavimo da neko dobije korpicu sa jabukama i posvetom "Ovo je za tebe i tvog komšiju!". Većina ljudi će odmah pomisliti: "Kako da podelim jabuke, a da ja dobijem bar malo više nego moj komšija! Meni stvarno treba malo više, jer imam veću familiju". To, dakle, ne bi bila prava ljubav na delu, jer ljubav tako ne postupa. Ona ne traži prednost za sebe.

Ova se ilustracija odnosi na sitnicu, ali je princip isti i za velike i za male stvari. Onaj koji voli neće tražiti sebičnu prednost u vođstvu crkve, ili u radu nedeljne škole. Ustvari, ljubav i ne insistira na svojim pravima. Ljudi mi često kažu: "Oh, brate vi ste sve dali Gospodu, vi imate pravo na to i to." Ne, ne smatram da imam nekakvo pravo, naprotiv, nemam nikakvo pravo da nešto tražim. Ljubav ne traži ni svoja prava. Nije sebična. Biblija nam poručuje: "Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Hristu Isusu." (Filipljanima 2,5). Pročitajte deo koji je iza toga, jer je to opis nesebične ljubavi, ljubavi koja ne traži svoje. Ako su naša srca puna ljubavi onda u njima neće biti mesta za sebičnost.

Ljubav ne insistira da bude po njenom. Svi znamo kakva su deca. Dok se igraju često insistiraju da bude baš onako kako ona žele. Ljubljeni, ako dozvolimo ljubavi da deluje kroz nas, onda nećemo navaljivati da sve bude onako kako mi želimo. Osetićemo potrebu da insistiramo na nečemu, ali, to ipak nećemo uraditi, radi Božje ljubavi.




1. Koren svakog zla

Mislim da slobodno možemo izjaviti da je sebičnost koren svakog zla. Govori se da je novac koren svakog zla, ali to nije istina. Biblija tako ne govori. U Bibliji je napisano da je ljubav za novcem koren svakog zla, a u tu istu kategoriju možemo staviti i sebičnost. I sebičnost je koren svakog zla.

Apostol Pavle je rekao: "Niko da ne gleda svoju korist, nego svaki korist drugoga neka traži" (1. Korinćanima 10,24), a u 33. stihu istog poglavlja dodaje: "kao što i ja u svačemu nastojim da ugađam svima, ne tražeći svoje koristi, nego korist mnogih, da se spasu."

Zašto radimo ovo ili ono? Da li to radimo pre svega da primimo neko lično priznanje? Ako je to razlog, onda to što radimo nije rađeno iz ljubavi, a ako nije urađeno iz ljubavi, onda to pred Bogom nema nikakve vrednosti. Priznanje dolazi jedino dok ne tražimo svoje.

Pogledajmo šta Pavle kaže u poslanici Rimljanima: "Dužni smo dakle mi koji smo jači da podnesemo slabosti onih koji su slabi, a ne da sebi ugađamo. I svaki od vas da ugađa bližnjemu na dobro, za uzdizanje. Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: 'Ruženja onih koji te ruže padoše na mene.'" (Rimljanima 15,1-3). Drugim rečima, sve pogrde koje je Isus primio bile su pogrde radi našeg greha. Bile su namenjene nama, a pale su na njega.




2. Hristove misli

Hrist nije tražio svoje. Takve misli treba da budu i u nama, a manifestovaće se kroz ljubav. Ja kao jedinka po svojoj prirodi ne mogu biti takav, ali će to učiniti prava, od Boga nam dana ljubav.

Pogledajmo malo pažljivije tvrđenje da ljubav ne traži svoje. To ne znači da treba da se odreknemo nečeg šta nije naše, nego da ne tražimo ono šta jeste naše. Rekao bi da je to nešto najteže da se učini - ne samo napustiti svoja prava nego ih čak i ne tražiti.

"Tražiš li velike stvari za sebe? Ne traži ih", savetuje nam Božja Reč. U tome svemu i nema nečeg velikog. Veličina leži u traženju ljubavi, a ne u traženju nečeg za sebe.

Verujem da je lakše ni ne tražiti nešto za sebe, nego to ostaviti pošto smo tražili i dobili, jer imamo zemaljskog zadovoljstva u stvarima koje nazivamo svojima, jer ih mi zavolimo i postajemo vezani za njih. Međutim, prava ljubav ne počinje traženjem nečega za sebe.

Sreća ne leži u posedovanju nečega, nego u davanju. "Onaj koji hoće biti velik među vama, neka bude sluga svima" - bila je krilatica našeg Gospoda Isusa i on je po njoj živeo.

Ponovo pogledajmo sve elemente, tj. komponente ljubavi. Da li si u stanju da dugo trpiš? Da li si strpljiv? Možeš li sve podnositi, jer ljubav ne poznaje granice podnošenja. Ona snosi pod svim okolnostima. Svemu se nada i sve podnosi. Ljubav je ponizna. Teži da bude konstruktiva. Blaga je. Umesto mržnje prenosi blagoslov i traži sreću drugih i ne misli na sebe. Ljubav je plemenita. U njoj nema zavisti. Ispitajmo sami sebe na osnovu ovih zaključaka.

Da li smo ponizni? Mislim da je jedan propovednik izneo veliku istinu kada je rekao: "Ne znam šta je zapravo poniznost, ali sam siguran da nije ponizan onaj koji govori da je ponizan." Mislim da bi to mogla biti dobra definicija poniznosti. Želimo li druge impresionirati onim šta som uradili ili nismo uradili? Da li je naš unutrašnji čovek pun ponosa i hvalisanja?

Da li je tvoje srce ispunjeno ljubavlju? Ako nije, vreme je da ponovo počneš razmišljati o Božjoj Reči i o Isusu Hristu. Ponovo se prihvati Evanđelja, proučavaj Isusov život i onda traži od Svetog Duha da u tebi oblikuje Hristov lik.




U čemu ljubav uživa, a šta mrzi?

Kada se predamo Svetom Duhu da bi nas ispunila Božja ljubav, tada će u našim životima početi manifestacija onih devet komponenti ljubavi opisanih u 13. poglavlju 1. Korinćanima. Čim više se predajemo Bogu tim više se u nama usavršava njegova ljubav.


G. Ljubav kontroliše temperament

Ljubav "nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo" (5. stih). Iz ovog stiha učimo da ljubav kontroliše čovekovu narav, odnosno njegov temperament. Svaki čovek ima svoju narav. Kad je ne bi imao, čovek ne bi imao mnoge vrednosti, ali ta narav ili temperament moraju biti pod kontrolom. Kada se zaletimo ili zaboravimo u jednom trenutku, kažemo da se ispoljila naša narav. To se ljubavi nikad ne događa. Nju nije lako izazvati.

To ne znači da imamo kontrolu nad našim temperamentom samo spolja, a da unutar nas sve vri. Jednom dečku je rečeno da sedne, ali on to nije hteo. Majka je uporno nagovarala dečaka da posluša i sedne, ali je on sa istom upornošću to odbijao. Tada ga je ona uhvatila za ruku i prisilila da sedne. Dečak ju je pogledao i rekao: "Iako sedim na ovoj stolici, ja u svojoj unutrašnjosti ipak stojim". Njegovo srce, tj. njegova narav nisu bili pod kontrolom.

Kada su naša srca ispunjena pravom ljubavlju, onda nas niko neće moći lako izazvati, ili razdražiti. Najštetnije šta može izaći iz ustiju hrišćana jeste ona "mala" nekontrolisana reč. Možemo biti ne znam kako ljubazni i činiti sva moguća dobra dela, a onda u jednom nezgodnom trenutku izgovoriti neku nekontrolisanu reč koja će sve pokvariti. Reč koja dolazi nekontrolisano je izgleda ona koju ne možemo zaustaviti. Zato apostol Jakov govori o jeziku kao o zlu koje je zapaljeno u samom paklu. Samo ljubav koja dolazi od Boga jeste u mogućnosti da kontroliše jezik.




H. Ljubav je konstruktivna

Ljubav je konstruktivna, ona gradi. U 5. i 7. stihu čitamo da ljubav ne misli na zlo, nego svemu veruje. Pitam se da li je tačno ako kažem da u tome leži koren mnogim problemima koje imaju hrišćani u svom međusobnom ophođenju.

Pošto je ljubav konstruktivna, ona pokriva i greške i grehe drugog čoveka. Šta obično radimo kada neko sagreši! Zar nije običaj da se to tu i tamo, ili čak svuda prepričava. Ali, tamo gde caruje čista ljubav, nema mesta nikakvom ogovaranju.

Pre nekoliko godina sam bio pastor jedne crkve u kojoj sam uživao radeći sa grupom đakona koji su stvarno ljubili Boga. To su dokazali i svojim delima. Jednom su to naročito pokazali u odnosu na mene. Naime, u komšijskoj crkvi su se širile neke jako ružne glasine o meni. Ja o tome nisam još ništa znao kada su đakoni to saznali. Sastali su se na molitvu, i posle detaljno ispitali celu stvar.

Ustanovili su da je izvor tih priča u drugom gradu. Otišli su tamo i, potražili odgovornog čoveka i rekli mu: "Vi ste rekli to i to o našem propovedniku. Mi smo njegovi đakoni. Pre svega, to što ste rekli nije istina, i vi to sigurno znate. Drugo, želimo da priznate da ste govorili laž. Zatim, zahtevamo da odete kod ljudi kojima ste to govorili i da im kažete da ste rekli laž." Kasnije, kad je sve bilo rešeno, došli su k meni i sve mi ispričali.

To je bio znak prave ljubavi. Vidite, ljubav je kostruktivna. Umesto da misli zlo, bori se za istinu.

Korinćani su oštro kritikovali apostola Pavla, ali je on na to odgovorio: "Meni nije nimalo stalo do toga da me vi ili neki drugi ljudski sud sudite. Još više: ja sam sebe nesudim. Istina, moja me savest ne prekorava ni zbog čega, ali nisam time opravdan. Moj je sudija Gospod. Zato ne sudite prerano, pre nego dođe Gospod! On će osvetliti to što je sakriveno u tami i objaviti nameru srdaca! I tada će svako primiti zasluženu pohvalu od Boga." (1. Korinćanima 4,3-5)

Tako bi se moglo mnogo zla sprečiti, mnogo nevolja među hrišćanima kada ne bi odmah pripisivali pogrešne motive na dela svoje sabraće. Ponavljam, verujem da je to razlog mnogih rascepa, kušnji i testiranja i boli koje danas razdiru hrišćane. Nešto čujemo, počnemo o tome loše misliti, i umesto da to pokrijemo, priču širimo dalje.

Ako je neki vernik sagrešio, treba mu pomoći. U poslanici Galatima u 6. poglavlju čitamo šta treba da se uradi ako je neki brat upao u greh. Onaj koji je duhovan treba da duhobno obnovi onoga što je pao. Ali, koje su osobine duhovnog hrišćanina! To je čovek koji vidi sebe kao ljudsko biće koje je sklono padu. Shvata da bi i on mogao zgrešiti ako bi se možda našao u sličnim oklnostima koje su dovele do pada njegovog brata u Hristu. Osim toga, on takođe poznaje divnu Božju milost i silu i sa takvim saznanjem u srcu ide za zalutalim bratom da bi mu pomogao. Sigurno će biti potrebno da duhovan hrišćanin opomene onog drugog radi greha, da se sa njim moli i da mu ukaže na put pobede koji je u Hristu Isusu. To je sve ljubav na delu.

Ljubav veruje u stvarne motive koji su podstakli bližnjeg da učini određenu stvar. Božjom sam milošću zauzeo stav da ne verujem svemu šta čujem, a isto tako da ne verujem bar polovini onog šta vidim, jer mogu videti mnogo toga, a da ipak ne primetim prave motive srca. Vidljivi znaci mogu delovati vrlo sugestivno, a da ipak ne otkriju istinu koja je sakrivena u srcu.

Ako bi se postavili u okolnosti onog drugog brata, možda bi i mi uradili potpuno istu stvar.



 
I. Ljubav se raduje istini

"Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini" (6. stih). Ovo se odnosi na doktrine Božje Reči, kao i na istinu izraženu u životima Božjih ljudi. Kada neki brat padne u greh, izgleda da to mnogim hrišćanima pruža mogućnost i zadovoljstvo da ga ogovaraju. Ljubav u tome ne nalazi zadovoljstvo. Ona ne nalazi razloga da se raduje grehu, nego se raduje samo onome koje je u vezi sa istinom.

Pođimo još korak dalje. Ljubav se ne raduje lažnoj nauci. Raduje se stvarnoj istini o Gospodu Isusu Hristu. Govori o istini, i ne zadovoljava se samo delimičnom naukom o Isusu Hristu. Dešava se da govorimo ljudima o veri u Boga i veri u Isusa Hrista za spasenje, a da oni kažu:"Ne verujemo u to!" Na pitanje zašto, najčešće odgovaraju: "Naša nauka nije takva. Naše verovanje ne govori tako i mi jednostavno ne verujemo na taj način." Prijatelji, prava ljubav će istražiti celu istinu Božje Reči.

Primamo mnogo pisama u kojima nam ljudi pišu da se ne slažu sa doktrinom koju mi propovedamo, ističući zašto se ne slažu sa nama u nekom delu našeg verovanja. Svaki put kada primetim da je Duh Božji delovao u srcu onog koji je pisao, postavljam sebi zadatak da ispitam stvar i ustanovim dali nisam možda ja promašio istinu.

Naravno, ako se u pismu naslućuje ljutito i borbeno raspoloženje, kao što se u nekim pismima primećuje, ako su pisana bez ljubavi i saosećanja, onda se na to ni ne obazirem, i ne trošim dragoceno vreme. Stvarna ljubav mrzi zabludele, a voli istinu. A kada govori istinu, iznosi je sa ljubavlju.


IZVOR:

 

Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...