петак, јануар 04, 2013

HIMNA - Novalis




Himna 

Mora li se uvijek jutro vratiti?
Ne prestaje li nikad sila zemaljska?
Nesretna djelatnost troši
Nebesku rumen noći?
Hoće li ikada tajna žrtva ljubavi
Vječito goreti?
Odmjereno bješe
Svijetlu njegovo vrijeme
I bdijenju.
Ali moć je noći izvan vremena,
Vječito je trajanje sna.
Sveti snu!
Ne usrećuj previše rijetko
One koji su noći posvećeni
U svagdanjem zemaljskom radu.
Samo te luđaci ne prepoznaju
I ne znadu ni za kakav san
Osim u sjeni,
Koju na nas bacaš, sažalno
U onom sumračju
Istinske noći.
Oni te ni ne osjećaju
U zlatnoj bujici grožđa,
U čudesnom ulju
Bademova stabla
I smeđem soku maka.

Oni ne znaju
Da si to ti,
Koji oblijetaš grudi
Nježne djevojčice
I od krila njenog stvaraš nebesa.
Ne slute,
Da iz starih priča,
Otvarajuć nebo, ti se približavaš
I nosiš ključ
Za stanove blaženih,
Šutljivi vjesniče
Beskrajnih tajna.






Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...